Riječ oproštaja don Ilije Drmića od dragoga pokojnika Amalečki kralj Agag reče proroku Samuelu “Zaista, smrt je gorka!“ (1 Sam 15,32). Smrt je za sve nas gorka i pregorka. Napose ova smrt mladića u uzletu prema visinama okićena mnoštvom instrumenata. U krunici Božanskoga milosrđa molimo: Po njegovoj - Kristovoj pregorkoj muci, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Budi milosrdan ovoj obitelji i svima nama, daj nam snage da možemo prihvatiti njegovu smrt i krenuti dalje u svoj život, noseći svoj križ po uzoru na Krista koji je stavio na svoja ramena križ i nosio ga do vrha Kalvarije, te je na tome križu bio razapet. Na njemu je i izdahnuo i po njemu je uskrsnuo trećega dana iz groba. Ovaj križ je izvor našega spasenja, a ako svoje križeve pridružimo Kristovu križu, onda i mi sudjelujemo u osobnome spasenju a doprinosimo i Kristovu otkupiteljskom činu nas ljudi i cijeloga stvorenoga kozmosa. Sv. Pavao u Poslanici Filpljanima piše vjernicima Filipa, a i za nas danas vrijedi: “Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem - ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj - da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego - hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista.“ (Fil 3,8-12). U stravičnoj prometnoj nesreći koja se dogodila 14. ožujka 2019. na trotračnoj cesti Mostar - Široki Brijeg i to na dijelu zvanom Žovnica život je na mjestu izgubio dvadesetdvogodišnji Milan Mijo Đerek iz Vira kod Posušja, zaselak Đereci, a inače sin oca Ivana (o. Milan, m. Ruža r. Galić) i majke Mirjana r. Šušnjar, te brat Ivanov i brat sestre Sanje. U ovoj prometnoj nesreći sudarila su se četiri putnička prometala, a bilo je i povrijeđenih osoba, koje su odmah liječnički zbrinute u Sveučilišnoj kliničkoj bolnici u Mostaru na Odjelima traumatologije i neurokirurgije i one su, hvala Bogu, dobro, a molimo se da budu još bolje. U ovakvim životnim zgodama možemo se sjetiti i ove rečenice iz Psalma 89, gdje se kaže: “Sjeti se kako je kratak život moj,/ kako si ljude prolazne stvorio!/ Tko živ smrti vidjeti neće?“ (Ps 89,48-49). Također smo čuli u prvome današnjem čitanju iz Knjige mudrosti Božju riječ koju možemo primijeniti na našega dragoga pokojnika: “Stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio: i jer mu je duša bila draga Gospodinu, On ga je hitro izbavio od zloće oko njega.“ (Mudr 4,13-14). Samo naglašavam ove riječi iz spomenutih navoda: “kratak život moj“, “ljude si prolazne stvorio“, “stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio“ i “jer mu je duša bila draga Gospodinu, On ga je hitro izbavio...“ O našem pok. Milanu izrekla je njegova profesorica Katja Šarac ove riječi: “Milan Mijo Đerek je po završetku Srednje glazbene školu u Imotskom upisao Studij glazbene kulture na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru. Smrt ga je zatekla kao studenta 3. godine studija u prometu pokraj Mostara. O dragome Milanu Miji svi studenti i profesori imaju samo riječi hvale! Najveseliji trenuci doživljeni na Studiju glazbene umjetnosti vezani su upravo za ugodne dogodovštine i trenutke u kojima je sudjelovao Mijo. Njegov iskren, mladenački osmijeh osvijetlio bi i uljepšao dan svakome kome je bio upućen s njegova vedra lica. Nesebičan u darivanju sebe drugima, rado je pomagao kolegama u pripremama za predstojeće ispite, hrabrio ih i sa svojom vedrinom tjerao njihove strahove neposredno prije javnih umjetničkih nastupa. Za Miju nisu postojale prepreke ni u čemu - svojim pozitivnim stavom prema životu sve nas je uvjerio da uistinu u životu nema nerješive situacije. Iako, shrvani tugom i boli zbog iznenadne i prerano otrgnute mladosti, studenti ne prestaju govoriti: 'Mijo je bio svima nama naš Anđeo Čuvar već dok je bio s nama, a sada smo sigurni da će to i nastaviti biti, ali na nebu'.“ Prema riječima Mijina prijatelja Marija Puljića, on, koji je bio talentirani glazbenik, vraćao se toga četvrtka 14. ožujka u rodni kraj s tečaja gitare s dvjema osobama. I tu na Žovnici zadesila ga je u prometu “sestrica smrt“, kako je rekao sv. Franjo za smrt. Tu je stao ovozemaljski njegov život, a nastavio se za njegovu dušu i duh život nebeski. Nakon njegove kliničke smrti uslijedilo je rastavljanje duše od tijela, koja se, možemo reći, odmah našla kod svoga Tvorca, našega dragoga Boga, gdje mu je izrekla svoju ljubav i potpunu naklonost, u što čvrsto vjerujemo, jer je to činila i za vrijeme ovozemnoga života. U duhu njegova glazbenoga talenta, što mu ga je Bog podario a on razvijao, članovi Zbora mladih iz župe sv. Jure u Viru napisali su u svojoj sažalnici ove riječi: “Dragi Mićo, sviraj i pjevaj s anđelima na Nebu, a mi ćemo za tebe svirati i pjevati na Zemlji. Tvoj Zbor mladih.“ Ovaj iznimno talentirani mladić nastupao je kao vrsni glazbenik na raznim proslavama i koncertima, te je zajedno s kolegom s Fakulteta i prijateljem Marijem Puljićem održavao tečaj gitare, harmonike i klavira. On je često sudjelovao u glazbenom djelovanju Vojnoga orkestra naših Oružanih snaga. S njima je nastupio na tradicionalnom Božićnom koncertu u Sarajevu. U Vojnom orkestru o njemu imaju sve najbolje riječi i pohvale kako o osobi, tako i o glazbeniku, koji je svirao uz mnoge glazbene instrumente, a napose je volio zvuk trube. Iako je imao tek 22 godine života, već je bio itekako prepoznat u glazbenom svijetu kod nas. Zvuk njegove trube tako se mogao čuti u izvedbama Hrvatske glazbe u Mostaru, svirao je i s našim glazbenikom Ivicom Bagom, te je osnovao i vlastiti bend. Ovoga mladoga glazbenika slušali su mnogi kako svira na svojoj trubi određene melodije prigodom pokopa raznih pokojnika, također bio je slušan i na raznim i raznovrsnim proslavama kada bi proizvodio melodije na harmonici, gitari i trubi. On je prigrlio život sa sviranjem i pjevanjem. Njegov osobni naris bio je sljedećega dana biti na Fakultetu s profesorima, kolegama i kolegicama, prijateljima i prijateljicama, od kojih je jedan i spomenuti Mario Puljić. Upravo on ističe da je Mijo bio omiljen u društvu, gdje god bi se pojavio, unosio je vedrinu. “Još uvijek nisam svjestan što se dogodilo. Ne mogu vjerovati da više nećemo čuti zvuk njegove trube”, drhtavim glasom prozborio je taj njegov prijatelj. Tako i mnogi drugi, a i ja kao njegov župnik svjedočim o njegovoj mladenačkoj veličini koja nikada neće zaći. U Psalmu 23 Bog - Pastir dobri ovako pjeva psalmist: “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.“ Ove riječi možemo primijeniti na sve one koji su u Bogu preminuli, a čvrsto vjerujemo da je u Bogu napustio ovaj svijet ušavši u nebeski i naš Milan, koji je redovito bio na svetim misama, koji se ispovijedao i pričešćivao, što vrlo dobro znam, koji je u čast svome Bogu svirao i pjevao i druge poticao na radosno slavljenje svetih otajstava u životu i crkvi, kao hramu Gospodnjem, upravo u duhu ovoga psalma s kojim se on posvema poistovjetio: “Slavite Boga na harfi, na liri od deset žica veličajte njega! Pjesmu novu zapjevajte njemu i glazbala skladna popratite poklicima.“ (Ps 33). Pratio sam njegov rast i razvoj u glazbi, podržavao sam njegovu privrženost glazbi, kao i volju da u ovoj župi osnuje Zbor mladih s tadašnjim đakonom don Damirom Pažinom, koji je djelovao u ovoj župi, a inače je na svećeničkoj službi u Mostaru i ovdje je sada prisutan da izrazi cijeloj obitelji i svima nama sućut povodom preminuća ovoga dragoga mladića. I naši svećenici iz Vira: don Ante Đerek iz Gabele i don Bože Polić iz Balingena, te više časnih sestara iz Vira šalju svoju sućut i mole se za ovoga pokojnika i njegovu obitelj... Ovdje su s nama i naši don Ante Ivančić iz Zagorja, don Joko Blažević iz Vinjana, te bogoslov Ante Jukić iz Posušja a na studiju i spremanju za svećeništvo u Zagrebu. Bio sam ponosan na našega Milana i na sve okupljene mladiće i djevojke u tome pjevačkom župnom Zboru, koji su pjevali skupa s našim Mićom a on bi svirao i pjevao. Oni su danas tu i nastavit će s pjesmom, kako su sami i napisali u svojoj sažalnici, a on se vinuo u nebesa gdje će čuti najljepšu pjesmu nebeskih anđeoskih korova. Evo jednoga biblijskog navoda koji nam dočarava našega Miću, “I dok su trubili i pjevali složno kao jedan i jednoglasno hvalili i slavili Boga, podižući glas uz trube, cimbale i druga glazbala, hvaleći Boga 'jer je dobar i jer je vječna ljubav njegova', oblak ispuni Dom Božji.“ (2 Ljet 5,13). Ovo što oblak ispuni Dom Božji znači uzdiže nas hvalospjev Bogu našemu u hramu Gospodnjem. Pjesma uza zvuke instrumenata uzdizala je i njegovu dušu prema Bogu, koji je naš dobri otac. S Psalmom 150. ovako kličemo: “Hvalite ga zvucima roga, slavite ga harfom i citrom! Hvalite ga igrom i bubnjem, slavite ga glazbalima zvonkim i frulom! Hvalite ga cimbalima zvučnim, slavite ga cimbalima gromkim! Sve što god diše Boga neka slavi! Aleluja!“ (Ps 150,2-5). Na ovakvo slavlje našega Boga poticao nas je i naš pokojni brat Milan. Neka i nama bude milo sve ono što je njemu milo bilo!

Molitveni oproštaj od pokojnoga Milana Đereka U subotu 16. ožujka 2019. na mjesnom groblju u Viru pokopan je Milan Mijo Đerek, mladi dvadesetdvogodišnji student glazbene umjetnosti u Mostaru, koji je za svoga kratkog života ostavio dubok trag plijeneći dobrotom, širokim i veselim osmijehom i zvonkom glazbom. Kolone automobila i ljudi slijevale su se prema groblju još prije 14 sati, a početak sprovoda, najavljen za 15 sati, otpočeo je dvadeset minuta kasnije zbog mnogih koji su u tišini čekali u redu kako bi izrazili sućut obitelji. Teško je reći koliko je prošlo, došlo, otišlo i ostalo do kraja sprovoda ljudi, muškaraca, žena, mladih, djece ovom virskom prodolinom toga tužnoga dana, ali možemo reći da se ta prodolina napunila tim ožalošćenim i rasplakanim mnoštvom kao nikada do tada. Može se prispodobiti s onim biblijskim mnoštvom što ga je Isus nahranio Kruhom života. A ovdje se mogu navesti riječi biblijskoga Psalma koje nam ulijevaju utjehu i snagu: “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer ti si sa mnom. Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni. Stol preda mnom prostireš na oči dušmanima mojim. Uljem mi glavu mažeš, čaša se moja prelijeva. Dobrota i milost pratit će mene sve dane života moga. U Božjem ću domu prebivati kroz dane mnoge.“ (Ps 23). Misno slavlje predslavio je don Ilija Drmić, župnik župe Vir, a suslavili su don Ante Ivančić, župnik župe Zagorje don Ante Ivančić, župnik župe Vinjani don Joko Blažević i župni vikar iz župe sv. Ivana Apostola i Evanđelista u Mostaru don Damir Pažin, koji je kao đakon služio u Viru prije tri i pol godine. Za oltarom je uz četvoricu svećenika bio i bogoslov Ante Jukić, koji se priprema za svećeništvo u Zagrebu. U svojoj propovijedi don Ilija je istaknuo: "Smrt je za sve nas gorka i pregorka. Napose ova smrt mladića u uzletu prema visinama okićena mnoštvom instrumenata. U krunici Božanskoga milosrđa molimo: Po njegovoj - Kristovoj pregorkoj muci, budi milosrdan nama i cijelomu svijetu. Budi milosrdan ovoj obitelji i svima nama, daj nam snage da možemo prihvatiti njegovu smrt i krenuti dalje u svoj život, noseći svoj križ po uzoru na Krista". Također, don Ilija je posebno izdvojio riječi u prvom čitanju iz Knjige mudrosti koje, kako je kazao, možemo primijeniti na dragoga pokojnika, a one glase: Stekavši savršenstvo u malo vremena, dugo je živio i jer mu je duša bila draga Gospodinu, On ga je hitro izbavio od zloće oko njega. Župnik je, između ostaloga, naveo i dirljive riječi pokojnikove profesorice Katje Krolo Šarac: "O dragome Milanu Miji svi studenti i profesori imaju samo riječi hvale! Najveseliji trenuci doživljeni na Studiju glazbene umjetnosti vezani su upravo za ugodne dogodovštine i trenutke u kojima je sudjelovao Mijo. Njegov iskren, mladenački osmijeh osvijetlio bi i uljepšao dan svakome kome je bio upućen s njegova vedra lica. Nesebičan u darivanju sebe drugima, rado je pomagao kolegama u pripremama za predstojeće ispite, hrabrio ih i sa svojom vedrinom tjerao njihove strahove neposredno prije javnih umjetničkih nastupa. Za Miju nisu postojale prepreke ni u čemu - svojim pozitivnim stavom prema životu sve nas je uvjerio da uistinu u životu nema nerješive situacije. Iako, shrvani tugom i boli zbog iznenadne i prerano otrgnute mladosti, studenti ne prestaju govoriti: Mijo je bio svima nama naš Anđeo Čuvar već dok je bio s nama, a sada smo sigurni da će to i nastaviti biti, ali na nebu'.“ Tijekom obreda pjevale su Mićine kolege, zbor studenata s Fakulteta prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru predvođen mr. art. Katjom Krolo Šarac. Čuli su se i zvuci više truba. Prof. Ivan Glibota Crni, ravnatelj Glazbene škole u Imotskom, predvodio je svirače za posljednji ispraćaj učeniku i kolegi. Bio je to ispraćaj kakav Vir ne pamti. Vir, ali i cijelo Posušje su zanijemjeli. Nikad toliko mladih nije bilo na virskom groblju, nikad toliko tuge onih kojima je naš Mićo svojom vedrinom, iskrenošću, talentom, glazbom ušao pod kožu, zarobio srca. Milan Đerek je rođen 21. studenoga 1997. u Posušju od oca Ivana i majke Mirjane r. Šušnjar, a živio je sa svojom obitelji u Viru, zaselak Đereci. U svome voljenom mjestu završio je osnovno školovanje, a potom je pohađao Osnovnu glazbenu školu u Posušju, i glazbenu naobrazbu nastavio u Glazbenoj školi dr. fra Ivan Glibotić u Imotskom. Nakon uspješnog završetka ovoga školovanja, upisao se na Studij glazbene kulture na Fakultetu prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti Sveučilišta u Mostaru, gdje je bio student 3. godine. U darivanju sebe za druge, za zajednicu, nije se štedio. Živio je život punim plućima. Bio je dio ekipe koja održava Napretkov tečaj gitare, klavira, bubnjeva i harmonike u Posušju, Viru i Mostaru. Nastupao je s Vojnim orkestrom OS BiH, brojnim poznatim glazbenicima, bio je dio pratećeg benda glazbenika iz Posušja Ivice Bage, osnovao je i vlastiti bend, aktivan je bio u Vijeću mladih Posušja, a vodio je i Zbor mladih Vir, koji je okupio don Damir Pažin u listopadu 2014. Nedostajat će neizmjerno svima. Zbog proteklih događaja, velike tuge, te gubitka dragog prijatelja, Zbor mladih je objavio da će nakon izvjesne šutnje nastaviti njegovo djelo pjevajući na nedjeljnim misnim slavljima. Na svoj fejzbuku (facebook) upisali su ove riječi: “Uvijek si nas čuvao. Od onog trenutka kad smo osnovali Zbor mladih, bio si naš zaštitnik, brat, prijatelj, vođa. Nasmijao bi se kad bismo ti to spomenuli. Voljeli smo taj osmijeh. Sad kad si na boljem mjestu, okružen anđelima, želimo da slušaš pažljivo naše pjesme, svaka će biti upućena tebi. Nećemo prijatelju govoriti posljednje pozdrave ili zbogom, nego doviđenja mili.“ - Milane!