GROBLJE DABRNJA

Župa: Klobuk

O groblju
Groblje u Dabrnji, koje ponekad nazivaju i Borasovac, također je novijega datuma: 2012. navršilo je sto godina! Novosagrađeno je groblje naime blagoslovio onodobni župnik fra Jozo Bencun 18. veljače 1912. U njemu je prvi pokopan dvogodišnji dječak Andrija Rašić, sin Jakova i Kate r. Artuković, 22. srpnja 1912. (MU II, 123, 69). Bilo je posvećeno sv. Alojziju (Luji), pa se tako ponekad i naziva u župnim knjigama, ali ima i još tri imena: Dabrnja, Borasovac i Rašića groblje. Zvono za groblje, teško oko 40 kg, nabavljeno je 50 godina kasnije, i to na zanimljiv način. Naime 60-ih godina 20. stoljeća brojni su ljudi iz Hercegovine išli na berbu kukuruza u Slavoniju i Vojvodinu. Jedna skupina upravo iz Dabrnje radila je na državnom dobru nedaleko od Sombora te su zamijetili zvono koje je pozivalo na rad. Stupili su u vezu s upraviteljem dobra i kupili zvono ne otkrivajući namjenu kupovine. Zvono potječe iz 1879. i saliveno je u Budimpešti. Na njemu je, uz natpis, i lik Gospe koja gazi glavu zmiji. U župnom Arhivu sačuvan je račun da su zvono kupili “Artuković Martin i drugovi” 30. listopada 1962. od Poljoprivrednog dobra “Krivaj” iz Starih Moravica za 21.000 dinara, a bilo je teško 35 kg. Dopisom od 27. prosinca 1962. biskup Čule dozvolio je klobučkom župniku da može blagosloviti isto zvono koje su Dabrnjani nabavili za svoju grobljansku kapelicu. Prema sjećanju domaćih ljudi, zvono je donio Mladen Rašić, a kum je bio Mile Rašić.

Groblje je bilo ograđeno suhozidom, sve do 70-ih godina. Potom je suhozid srušen, a 1973. ili 1974. izliven je novi, betonski zid. Radili su sami ukopnici, svatko svoju dionicu. Istodobno je groblje bilo ponešto skraćeno. Bit će opet prošireno kad se bude gradila nova kapelica.

Pripreme za izgradnju nove kapelice u Dabrnji trajale su čitavu vječnost. Prva vijest o tome potječe još iz veljače 1988., kada je fra Vendelin Karačić označio mjesto za novu kapelicu u dabrnjskom groblju. Pretpostavljam da je on izradio i plan. Početkom studenoga 1990. srušena je stara kaplica, prekrivena crijepom, i dogovoreno da započne izgradnja nove. No nije bilo ništa od toga. Trebalo je čekati još više od dvije godine da bi radovi započeli. Krajem studenoga 1991. bio je novi dogovor s nešto konkretnijim zaključkom, ali svejedno od početka radova nije bilo ništa. Krajem siječnja 1993. novi sastanak: 31 domaćin bio je za proširenje groblja, a 10 protiv ili suzdržano. Počeo se skupljati novac u svrhu proširenja groblja i izgradnje nove kapelice. Sve je dovršeno do 23. svibnja 1993. kada je župnik fra Vladimir Kozina blagoslovio kapelicu sa zvonikom te prošireni dio groblja.

Međutim ta nova kapelica nije bila duga vijeka: Dabrnjani su odlučiti graditi mrtvačnicu. Odustalo se od zajedničke mrtvačnice pokraj crkve. Radovi su počeli uskoro iza početka izgradnje mrtvačnice kod crkve, a dovršili su do 2013. Nacrt mrtvačnice je zapravo prilagođeni stari projekt: građevina je dograđena na već postojeću kapelicu. Zemljane je radove u najvećoj mjeri izveo mještanin Zlatan Rašić, zidarske radove Krešo Tomić iz Radišića, a žbuku i pokrivanje krova Miran Marijanović iz Borajne. Mrtvačnica još nema hladnu komoru.

Izvori: Robert JOLIĆ, ŽUPA SV. MARKA U KLOBUKU, Tomislavgrad - Ljubuški, 2015., str. 300-302
Stranicu uređuje: administrator1@nekros.info