GROBLJE RIČINA

 

Kontakt:

 Željko: 00387 63 488 366

Groblja u župi Posušje

 

Na ovim našim prostorima, moglo bi se reći, uvijek se živjelo i umiralo. Tragovi toga života su vidljivi gotovo na svim mjestima. Nije slučajno nastala sintagma Posuška kultura, a ona se povijesno smješta u Abrahamovo vrijeme, tj. oko 1850. godine prije Krista.

 

I u rimskom razdoblju  na posuškom području postoje naselja, gdje se nije samo živjelo, nego i umiralo, te određeni lokaliteti gdje su umrli pokapani. Tako znamo za naselja Dočići i Orlov kuk u Čitluku, zatim imamo nekoliko naselja u Vinjanima, rimske utvrde u Tribistovu (Gradina i Oluja), Rastovači (Vučja gradina) i Batinu (Velika gradina). Osobito je poznat rimski grad u susjednom Gracu s brojnim vrijednim ostatcima, kao i kasnoantička bazilika na gradačkom groblju.

 

O bujnom životu u srednjem vijeku najbolje svjedoče nekropole stećaka, oko kojih su ili uz koja su postupno nastajala katolička groblja. Na području Posuške župe imamo sljedeće lokalitete sa stećcima: Rastovača, Bešlića groblje (8 stećaka), Brigovi (17), Ilijino brdo (15), u groblju (4), Suvi bunari (4), Tribistovo, Bili brig (14), Vučipolje (56), Maslića klanac (60), Sobač (manje skupine stećaka na tri mjesta), Staro polje (skupina stećaka), tri lokaliteta bez posebnog imena (ukupno 68 stećaka).

 

Može nam i sljedeći podatak biti od koristi, jer u kontekstu našeg razmišljanja govori na poseban način. Franjevci su, naime, prvu ubogu župnu kućicu imali u vrletima iznad sela Batina, na starom putu prema Gorici. Nije jasno koliko su franjevci ostali u Batinu, svakako ne predugo.

 

Novo sjedište bilo je u Osoju, na samom rubu Posuškoga polja, ispod samoga sela. Tu su franjevci imali malu kuću pokrivenu slamom. U Osoju je župna kuća sigurno bila 1773. i 1776., kako izvješćuje biskup fra Marko Dobretić, koji Osoje naziva Gornja Gorica (Goricza superior). Sjedište je župe konačno 1823. preneseno u Jukića mahalu, gdje se nalazi do danas.

 

Od 2007. godine postoji u našoj Županiji Zakon o grobljima. Prema tom zakonu groblja su postala komunalni objekti kojima upravlja uprava groblja u skladu sa spomenutim Zakonom. Uz potrebna prateće objekta prema tom Zakonu, u grobljima se nalaze i sakralni objekti koje treba graditi u dogovoru sa zakonitim predstavnicima vjerske zajednice.

 

O groblju

 

Spomenuli smo gore u tekstu da su fratri jedno vrijeme stanovali u Osoju (u Osoju je župna kuća sigurno bila 1773. i 1776.).

Osojani se i danas kopaju na groblju Ričina. Vjerujemo da je tako bilo i prije dolaska fratara u Osoje.

Možda je to i razlog da su trojica fratara pokopana na Ričini, a otkrili smo ih 2012. godine.   

Prvi je fra Mato Bogdanović, rođen 1742. godine u Kreševu, a umro je 9. svibnja 1771. godine u Posušju kao posuški kapelan u 29. godini života. Drugi je fra Anto Vrcić, rođen oko 1736. godine u selu Ljetoviku s desne strane rijeke Lepenice. U dva navrata bio je župnik u Posušju (1783-1784. i 1787-1792.). Preminuo je kao aktualni župnik 23. kolovoza 1792. godine u 56. godini života.

A treći je fra Marko Škorić Tvrtković, rođen u Kreševu 16. studenoga 1793. godine. Preminuo je kao aktualni posuški kapelan 20. travnja 1835. godine u 42. godini života.

Župa  Posušje u to vrijeme bila je pastoralno posluživana iz samostana Kreševo, a bili smo i u sastavu s Franjevačkom provincijom Svetoga Križa, Bosna Srebrena.

Danas groblje Ričina ima oko 550 ukopnika.