GROBLJE RADOŠEVINA

Župa: Kongora

O groblju 

Groblje Radoševina veoma je staro, o čemu svjedoče kako stari križevi na njemu, tako još više prostor ili sela iz kojih su se stoljećima pokojnici pokapali upravo u njemu: iz Crvenica, Seonice, Omolja i Borčana. Groblja u Seonici, Crvenicama i Omolju (Vukadinovo) formirana su puno kasnije. Do danas je Radoševina zajedničko groblje sela Borčani i Omolje, a i nalazi se na granici sela, na Pažarinama. Iznad groblja, preko ceste, u novije je vrijeme sagrađena filijalna crkva sv. Ilije u Borčanima.

Naziv groblja, Radoševina, također ukazuje na starost groblja, jer su Radoši jedno od najvećih i najstarijih duvanjskih plemena. Koliko je groblje staro, danas je nemoguće znati. Kako na njem nema stećaka, teško je vjerovati da je postojalo u srednjem vijeku. Ipak, u neposrednoj blizini sačuvano je nekoliko stećaka, vrlo neuglednih, što je znak da su se u blizini Radoševine pokojnici pokapali i u predtursko vrijeme.

Kad je podignuta prva kapelica, danas je nemoguće znati. Moguće je da je postojala i sredinom 19. stoljeća, jer je biskup fra Rafo Barišić, koji je privremeno boravio u Seonici, mise za puk slavio upravo na groblju Radoševina. No današnja stara kapelica nije tako stara kako izgleda: izgrađena je 1934. godine, a gradili su je Petar i Filip Majić. Zidana je od kamenih blokova, s velikim ulaznim otvorom zidanim na ćemer (poluluk). Nema vrata. Unutra je postojao oltarni podest okrenut od naroda, jer se misa sve do 1965. godine slavila tako: svećenik okrenut leđima narodu, na latinskom jeziku. Ona je u novije vrijeme lijepo obnovljena i sačuvana za budućnost. Radovi su započeli krajem lipnja 2007., a izveo ih je jedan kamenoklesar iz Rastovače kod Posušja. Nova, betonska, kapelica sagrađena je oko 1970. godine. Ona je puno većih dimenzija od stare kapelice i ima vrata i nadstrešnicu, gdje se misa slavi za lijepa vremena.

Godine 1994. radilo se na ogradi oko groblja. Radovi su izvedeni veoma dobro i kvalitetno, a troškovi su pokriveni. Financirali su sami ukopnici. Zbog tjesnoće groblja odlučeno je da se proširi. Radovi su počeli krajem listopada 1999., a izvodio ih je Milan Knežević Pitijić. Te godine samo su izliveni temelji budućega zida oko groblja. Radovi su dovršeni u ljeto 2000. godine.

U novije vrijeme groblje je prošireno i s druge strane ceste, u blizini filijalne crkve sv. Ilije, gdje je sagrađeno i nekoliko novih grobnica. Ponad njih sagrađena je i nova mrtvačnica. No zbog raskola među ukopnicima niknula je još jedna mrtvačnica, samo preko ceste, u novom dijelu groblja. Tu su sagradili Omoljani, a onu uz crkvu Borčanci. Obje su mrtvačnice dosta lijepo sagrađene, ali je barem jedna suvišna.

Ono što oduševljava je neobično velik broj starih križeva na groblju. Koliko se mogu sjetiti jedino na kolskom groblju ima još više očuvanih križeva. Neki od tih starih kamenih križeva na Radoševini ističu se veličinom ili ljepotom, ili i jednim i drugim. Potječu u najvećoj mjeri s kraja 19. i prve polovice 20. stoljeća, iako nije isključeno da ima i starijih primjeraka. Osobito je zanimljiv veliki kameni križ koji u donjem dijelu ima uklesan polumjesec, što bi moglo upućivati na njegov predosmanski nastanak. Ne bi bilo na odmet da se kakav dobar arheolog pozabavi njime. Brojni drugi po sličnosti ukrasa i po izradi upućuju na jednoga vrsna klesara s kraja 19. i početka 20. stoljeća. Moguće je štoviše da je riječ o “školi” klesanja, dakle o više majstora koji su tijekom više desetljeća izrađivali prekrasne križeve. 

Izvori: Jolić, Robert, Sto godina župe Kongore, Tomislavgrad, 2017., str. 297-299

Foto: Jolić, Robert, Sto godina župe Kongore, Tomislavgrad, 2017., str.  297, 298

Stranicu uređuje: administrator1@nekros.info